KOME PRIPADA BUDUĆNOST ?

Budući da se svi nalazimo u nekoj vrsti izolacije i čekamo neke bolje dane, iskoristit ću priliku da Vam predložim jedan vrlo interesantan članak i predavanje koje sam odslušao na 32. FORUMU POSLOVANJA NEKRETNINAMA u Zagrebu, a gost predavač bio je cjenjeni znanstvenik i futurolog Korado Korlević, voditelj zvjezdarnice u Višnjanu. 

Interesantno je da je Korlević već tada naveo moguće ugroze i prijetnje čovječanstvu koje publika nije razumjela, a ni shvatila ozbiljno, jer su djelovala apokaliptično međutim fascinantno je da je Korado sastavio listu najvećih opasnosti za čovječanstvo i naveo prema redoslijedu ugroze. Lista se sastoji od 9 ugroza , ali navest ću samo prve tri ( mogući scenariji):

MOGUĆI IZAZOVI:

1. Prirodna ili umjetna pandemija 

2. Nuklearni rat  

3. Kolaps kompleksnih sustava 

4. Itd……

S obzirom na izazove i ove prijetnje Korlević postavlja pitanja? 

1. Jesmo li mi kao pojedinci, roditelji, poduzetnici i zajednica spremni za taj izazov? 

2. Imamo li znanja strasti, nove alate i motivaciju za kormilariti sigurniji u tom nadolazećem svijetu? 

O ZAJEDNICI I ŠKOLSTVU : 

Zajednica sigurno nije spremna, ona nam i dalje živi u iluzijama post industrijskog, post informatičkog doba i ne snalazi se u planiranju u svijetu nadošle DOŽIVLJENE EKONOMIJE. Česte su fantazije o prošlim industrijskim vremenima kad «smo bili veliki i važni». 

Školstvo nam živi u doba standardizacije vijaka i standardnih znanja, koje treba koristiti standardni radnik za standardne poslove u tvornicama industrijske revolucije, kakve više ne postoje. Djecu se ne grupira po interesima, strastima i sposobnostima nego i dalje prema «godini proizvodnje». 

MEDIJI: 

Živimo u fantastičnom i izazovnom vremenu golemih znanstvenih, tehnoloških i medicinskih otkrića, o kojima mediji ne prenose informaciju ili je prenose na krivi način. U ovom slučaju ne nose krivicu, njihova zadaća i nije promišljanje budućnosti u ovom slučaju zakazao je širi akademski svijet, koji se bavio mikro menadžmentom informacija umjesto da sagleda cjelinu. 

POLITIKA I AKADEMSKA ZAJEDNICA: 

Politička i akademska nadogradnja društva ne uspijeva shvatiti «tektonske promjene» koje se događaju u cijepanju društva na ono tehnološko i ono «prodaje snova». Spomenuta «zajednica» nije lokalna već globalna odnosno sveukupno čovječanstvo. 

PROMJENE: 

Imamo li pravo ostati po strani i na te promjene reagirati nezadovoljstvom, kritikama i negiranjem? 

Izgleda da baš i ne, stajanjem po strani se isključujemo iz promjena. Zbog silnih razlika u znanju počinje se javljati cijepanje naše civilizacije na onu brojčano većinsku, doživljene ekonomije i onu brojčanu manju, tehnološke civilizacije gdje je koncentrirana moć. 

ZAKLJUČAK:

Znanstvenik Korado na kraju zaključuje da budućnost pripada onima koji ne budu gledali stvaranje budućnosti sa strane nego «zavrnuli rukave» i da postanu « gandijanska promjena koju žele vidjeti u svijetu». Učiti, istraživati, surađivati, graditi, stvarati, upravljati, ključni su pojmovi o kojima ovisi koliko će netko, dio budućnosti «dobiti». Koliko vremena treba paziti na odabir budućnosti, najvjerojatnije nekih 25 godina, a nakon toga više neće ovisiti o Homo sapiensu.